|
troubled -> RE: dođe mi da vrištim (14.8.2010 7:38:09)
|
nisa je legenda [sm=smiley36.gif][sm=smiley36.gif][sm=smiley36.gif] ali mogu misliti da si pukla... darling, sve ti je to normalno i dio odrastanja i ide u rok službe... da te utješim, bit će toga još [sm=smiley36.gif] bitno ti se postaviti odmah u startu... kutić za razmišljanje je super...ali s obzirom da joj je 6 godina, bolje će paliti ako odeš i korak dalje... šok terapija je ponekad nevjerojatno učinkovita...[sm=smiley36.gif] samo nemoj gubiti živce... primjerice...da meni paula izjavi to s bombonima...ne bi ih ni vidjela ni okusila bar mjesec dana...ni prije doručka ni ikako... pod cijenu svađe s prijateljicama i slučajnim prolaznicima koji bi je eventualno ponudili... što se tiče preslikavanja obrazaca koje čuje na ulici...to ti je uvijek dobrodošlo za početak "odgojnog" razgovora....i dobro je takve situacije iskoristiti u te svrhe... tipa - vidiš kako se ona obraća mami...je li to u redu itd.... što se tiče ucjene (svi oni prije ili kasnije pokušaju i s ucjenama) i šok terapije... paula je imala tako 5-6 godina i nešto sam je bila naljutila [sm=smiley36.gif], kad je demonstrativno rekla - onda ja idem kod babe! održala sam srcedrapateljni govor u stilu - znaš da te volim najviše na svijetu i da bih sve napravila samo da je tebi bolje i da si sretna, ako misliš da ćeš kod babe biti sretnija, ja ću tvoju odluku poštivati....tu sam izvukla njenu putnu torbu i počela je pakirati.... da ne duljim....naravno da nigdje nije otišla, da se duboko zamislila i onda iskreno ispričala...i nije više nikad pokušala na taj način izmanipulirati situaciju... sretno, draga moja... nije uvijek lako biti mama...ali ruku na srce, zar postoji išta ljepše? [sm=smiley31.gif]
|
|
|
|