Tsmee
|
IZVORNA PORUKA: njanja e da...jucer bili u 1 parkicu i jan se pokakao i ja ga isla presvuc pelenu i dolazi klinjo 2 mj mladji od jana i gleda jana kako mu oblacim pelenu, a njegova mam kaze sinu: reci ti decku gdje se kaka, ne u pelenu, nego u tutu.... Ja pitam, sta je vec bez pelena, a ona onako: pa naravno.... Znate sta....boli me ona stvar sto mi je to rekla neka xy osoba koju vjerojatno nikad vise necu vidjeti.... E sad, kad tonka ili tsmee koje imaju curice mladje od jana kazu da su se skinule cure iz pelkena, e to je nesto na sto reagiram.... Hocu rec cvrki, boli te briga za komentare xy babetina Jooj Njanja, morat ćemo otvorit temu o ovakvim stvarima, ja se već danima spremam. Mislim na odvikavanja/privikavanja. Babe pričaju li ga pričaju, uvijek su jako pametne. Velike cure ovo ili ono, djeca u njenoj dobi ovo ili ono. A nitko ne pomišlja na to koliki stres radimo djetetu. Koliko raznih privikavanja ili odvikavanja dijete treba proći (te odvikavanje od dojenja, pelena, dude, prelaska u veliki krevet, privikavanje na krutu hranu, privikavanje na vrtić, privikavanje da zaspu sami, neki i privikavanje na novog člana obitelji kao u mom slučaju i tako dalje po duuugom popisu). I na nama roditeljima je da najpametnije procijenimo kako i kada. I da odaberemo. Jer nitko pametan neće djetetu ciljano postaviti dva tako teška zadatka istovremeno. Meni je isto grozno vidjeti djecu s dudom i kad se malena rodila rekla sam sebi da joj neću dati dudu. Ali evo, promijenila sam mišljenje jer sam vidjela da njoj treba. I ona na svakoj slici ima dudu. Sto puta kad je trebam slikati "skrivam" joj dudu jer hoću imati i uspomene na to kako je izgledala , a ne da joj to čudo prekriva lice. Ali ne pada mi na pamet odvikavati je jer vidim da često grize ruku kad nema dudu i tad joj sama dam dudu bez da me traži. I onda će neka baba njoj reći "vidi, tako velika curica, šta će ti duda..." A da nema, onda bi me grdo gledali jer bi imala izgrižene ruke. I nemam pojma kad ću je odviknuti od dude, još nije u dugoročnim planovima kao ni samouspavljivanje. Sad je na redu vrtić i braco. To je moja odluka i briga me što će babe reći. A što se tiče skidanja pelena - neki dan me jedna mama u čudu pitala - kako ste joj uspjeli tkao rano skinuti pelene? I kad sam joj počela govoriti kako se malena lako privikla na tutu jer je na tutu stavljam od 7 mjeseci, ona se zgrozila: "Isuse, meni to ne bi palo na pamet, tako malo dijete stavljati. Pa ak to znači da neće do 4 godine skinuti pelene, nek bude, to je užasno prerano." I šta da ja njoj sad kažem? "Kozo, moje dijete je imalo tvrdu stolicu i puno lakše joj je bilo obaviti nuždu tako da joj skinem pelenu i stavim je na tutu jer onda nema otpora. I to joj je bilo ok pa smo nastavili." Ili da napravim kao što jesam i promrmljam "svatko ima svoje metode..." Možda sam trebala ono prvo. Sorry, malo sam otišla OT, samo sam još htjela reći - meni je lako na ovaj način otfikariti babe u sebi i reći "To je moja odluka i briga me što će babe reći". Mene takvi komentari ne bole jer je to moja odluka. Ali da se radi o tome da sam primorana na nešto jer moje dijete ne može, sigurna sam da bi boljelo. A što onda te babe izazovu? Kod mene ništa, a kod onih čija djeca nešto ne mogu veliku tugu. Pa ako im je to cilj...
_____________________________
Već nas je puna kuća...
|