|
bembo -> RE: dosla je,vjestica jedna... (30.6.2010 15:15:13)
|
Mislim da je najgore od svega toga sto smo svjesne svega, a opet si ne možemo pomoći. I koliko god se mi uvjereavmo da smo opuštene, nismo, jer se hvatamo za svaku trunčicu... svaki dan si promatram grudi, čim me nešto štrecne kod jajnika, pročuavam si iscjedak...ali kao ja sam cool, opuštena, aha, malo sutra.... i onda si nađemo nešto za što se uhvatimo, ono kao joj danas mi je nepto zasmrdilo a nikad prije nije, mora da sam trudna, i hop evo nje opet [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/hudicek1.gif[/image] i onda smo opet jadne. I tako psihički maltretiramo same sebe. I ginekologinja mi je rekla da je sve to u glavi i da se čovjek stvarno mora opustiti. Jedino što mi možemo je biti jako vrijedni, a drugo nije na nama... Ja sam ljuta na sebe jer sam si ovaj mjesec počela korsiti lh trakice, a stvaaaarno mi se više ne da, ali kao da ne propadnu (moš mislit) i kao muž hoće, pa mi je to izgovor, ali sam stavrno već toliko umorna od svega da mi polako postaje svejedno...
|
|
|
|