Ladina mama
|
IZVORNA PORUKA: crvena79 Ja pokušavam s njim malo vježbati ali on toliko jako plače da jednostavno nemam srca. Ne mogu. Ne znam. Joj, čitam i ne vjerujem... Zaista ti je teško! No, svaka je bebica drugačija i sigurna sam da ćete sve to savladati. Moja Lada je na svakoj kontrolici kod pedice bila sva nekako ukočena i pedica mi stalno govorila neka vježbam s njom. Ja sam vježbala ono što sam znala, no sa 4 mjeseca više nisam znalo što i kako vježbati pa smo otišli kod fizioterapeutkinje koja nam je pokažala vježbice za sjedenje, puzanje... Uglavnom tamo je Lada tih 15 min, koliko je to trajalo, tako žalosno plakala da se i nije Bog zna koliko vježbalo, a išli smo 1x tjedno. Kad smo došli doma, htjela sam ja s njom to vježbati, no ona je uvijek jako bljuckala i to sat-dva nakon jela pa tad nije dolazilo u obzir, a kako je jela svaka 3 sata, vremena za vježbanje je bilo sve manje. Tad sam čvrsto odlučila da ćemo lagano, bez forsanja, ali uSTRAJNO svaki dan vježbati, pa makar samo minutu pa napraviti pauzu pa opet minutu i tako... Znala je plakati, ja bih sve obustavila, poigrala se s njom i onda sve ispočetka. Srce mi e kidalo, no nisam se dala! Nakon točno mjesec dana /dakle 4 odlaska/ kod fizice, rekla je da više ne dolazimo dok ne počne puzati. Jer sve je savladala. Sa 7 mj. je počela sama sjediti, sad ima 8 i pol i stalno je na sve 4, ljulja se, no ne puza, a nedavno se počela u kindiću odizati na koljena. Vidim da još nije spremna i ne forsam je, no znam da će propuzati kad bude spremna. No, kad je stavim na one podne puzzle, kakve su bile kod fizice, urla ko luda! Poanta - ustraj u vježbicama, ne forsaj i nakon nekog vremena, vidjet ćeš koliko ti je i za što bebač spreman. onda ćeš znati kako dalje! I DRŽ SE! Mislim da si jako dobra mama.
_____________________________
Mama je prijatelj kojeg nikad ne prerasteš!
|