|
Bebys -> RE: Žgaravica (19.5.2010 12:18:11)
|
Žgaravica za vrijeme trudnoće
Definicija
Žgaravica je simptom tzv. gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB). Složeno ima ove bolesti podrazumijeva vraćanje želučanog sadržaja u jednjak gdje želučana kiselina oštećuje sluznicu i uzrokuje bolove.
Žgaravica muči četvrtinu do polovinu trudnica
Žgaravica muči četvrtinu do polovinu svih trudnica. Obično počinje u prvom ili drugom tromjesečju trudnoće i nastavlja se do poroda. Srećom, obično je umjerena i povremena, što još uvijek ne znači ništa brojnim ženama koje imaju teži i učestali oblik. Komplikacije GERB-a (krvarenje iz jednjaka, otežano gutanje, gubitak težine) nisu česte u trudnoći. Kod osoba koje nisu trudne žgaravica se lako liječi s nekoliko vrlo učinkovitih vrsta lijekova. Problem je kod trudnoće što se još uvijek ne zna kako ovi lijekovi utječu na razvoj ploda, a nitko ih ne želi testirati na trudnicama da bi to definitivno i ustanovio! Najbolje što se može učiniti jest iskušati ih na trudnim životinjama u mnogo većim dozama nego će ikad biti upotrijebljene kod čovjeka. Uzrok žgaravice u trudnoći Uzrok javljanja GERB-a tijekom trudnoće je složeniji nego kod ne-trudnih osoba. Osnovni poremećaj je isti - vraćanje želučane kiseline u jednjak - je isti. Slično kao u ne-trudnih osoba sa žgaravicom, donji kružni mišić jednjaka koji bi trebao sprječavati povratak kiseline u jednjak, oslabi u trudnoći. Ovo je vjerojatno uzrokovano visokim razinama hormona estrogena i progesterona. Slabost nestaje nakon poroda. Nije poznato javljaju li se kod trudnica povremena neobjašnjiva opuštanja tog mišića, kao kod ne-trudnih. Također nije poznato događa li se i u trudnoći poremećaj prolaza hrane kroz jednjak, kao inače. Ono što trudnoću čini drugačijim stanjem je poremećaj položaja organa u trbuhu i povećan tlak u njemu koji uzrokuje rastući plod. Ove promjene dovode do vraćanja kiseline u jednjak.
Liječenje žgaravice u trudnoći promjenama životnog stila Liječenje žgaravice u trudnoći uključuje slične principe kao i liječenje u ostalih osoba. Najvažnije su tzv. promjene životnog stila koje bi se trebalo striktno pridržavati.
Gornji dio ležaja ili kreveta trebao bi biti podignut. U tu se svrhu može koristiti čvrsta spužva ili poseban krevet čiji se gornji dio odiže. Bitna je čvrstoća spužve kako bi cijeli gornji dio tijela, grudi pa sve do struka, bio podignut te se na taj način spriječilo vraćanje želučane kiseline.
Ležanje na lijevom boku tijekom noći može smanjiti smetnje, baš kao i u ne-trudnih osoba. Objašnjenje olakšanja koje nastaje zbog ovog položaja je u anatomskoj građi probavnog sustava gdje je kiselini otežan prolaz u jednjak u ovom položaju. Potrebno će biti potrebno spavati pod kutom od 45 ili višim.
Potrebno je izbjegavati sve napitke i hranu koja otežava simptome žgaravice i pospješuje vraćanje kiseline: kava, kola, čaj, alkohol, čokolada, masna hrana, limunov i narančin sok, itd.).
Potrebno je jesti veći broj malih obroka umjesto tri velika, a zadnji obrok u danu bi trebao biti rano poslijepodne.
Nakon obroka trudnica koja pati od žgaravice ne bi smjela ležati.
Nakon večernjeg obroka ne bi trebala uzimati napitke ni tekuću hranu. Što je prazniji stomak, manja je vjerojatnost vraćanja kiseline u želudac.
Pušenje treba svakako prekinuti, iz nekoliko razloga, uključujući taj da pušenje otežava simptome žgaravice.
Guma za žvakanje može također doprinijeti olakšanju simptoma. Žvakanje gume za žvakanje potiče izlučivanje sline koja sadrži bikarbonate. Nakon gutanja sline, bikarbonati neutraliziraju kiselinu koja se vraća u jednjak.
Liječenje žgaravice lijekovima Ukoliko promjene životnog stila nisu dovele do poboljšanja, a najčešće je osoba nedisciplinirana za njihovo provođenje, postoji mogućnost liječenja tvarima koje se minimalno upijaju iz crijeva u krv. Zbog toga ti lijekovi ne predstavljaju prijetnju djetetu.
Lijekovi uključuju antacide, alginska kiselina/antacid kombinaciju i sukralfat.
Najrazumniji je početni tretman uzimanje samih antacida, jedan sat poslije jela i prije spavanja.
Ukoliko antacidi sami nisu učinkoviti, nakon njih bi trebalo uzeti algin/antacid kombinaciju. Antacidi i algin/antacid trebali bi se uzeti nakon jela i prije spavanja te češće ukoliko je potrebno.
Ukoliko se uzima sukralfat, treba ga uzeti pola sata prije ili nakon doze antacida ili algin/antacid kombinacije za maksimalan učinak. Sukralfat djeluje tako da oblaže sluznicu želuca i jednjaka i bolja djeluje u kiselom okruženju. Antacidi neutraliziraju kiselinu pa onemogućuju najbolje djelovanje sukralfata. Istraživanjima je utvrđeno kako sukralfat kod trudnica uspješno smanjuje simptome žgaravice. Istraživanja njegove štetnosti na trudnim životinjama nisu pokazala štetan utjecaj na plod.
Neki od ovih lijekova sadrže aluminij. Male doze aluminija upijaju se iz probavnog sustava u krv. Višak aluminija se, međutim, ne taloži u tijelu, osim ako postoji oštećenje bubrega jer bubrezi normalno izluče višak aluminija. Zbog toga upijanje aluminija vjerojatno ne predstavlja problem za plod osim ukoliko su trudnici oštećeni bubrezi.
Teoretski, antacidi koji sadrže magnezij mogli bi usporiti porođaj. Ovaj mogući problem, odnosi se, međutim, samo na uzimanje ovih lijekova neposredno prije poroda, a ne ranije u trudnoći.
Antacidi mogu poremetiti iskorištavanje željeza iz probavnog sustava, a željezo je vrlo važno za rastući plod. Trudnice često uzimaju nadomjesne preparate željeza pa malo smanjenje njegova iskorištenja ne bi trebalo predstavljati problem. Poremećaji upijanja i iskorištavanja željeza mogu se lako otkriti krvnim pretragama u laboratoriju.
Ukoliko antacidi, algin/antacid i sukralfat nisu učinkoviti u kontroli žgaravice, slijedeći lijek izbora su tzv. H2 antagonisti koji djeluju na histaminske receptore. To su cimetidin, ranitidin, famotidin. Iako nisu istraživani njihovi učinci na trudnicama, istraživanja na trudnim laboratorijskim životinjama nisu pokazali njihov štetan učinak na plod. Nizatidin je isto lijek iz ove grupe. Njega bi trudnice trebale izbjegavati jer je dokazan njegov štetan učinak na potomke trudnih laboratorijskih životinja, doduše, u mnogo većim dozama nego što ih uzimaju ljudi, ali svejedno su potrebne mjere opreza.
Inhibitori protonske crpke lijekovi su slični H2 antagonistima. Lansoprazol, pantoprazol, esomeprazol i rabeprazol pokazali su sigurnost i neškodljivost testitranjem na trudnim životinjama. No, kako su to noviji lijekovi, iskustvo s njima je manje nego s H2 antagonistima. Oni bi se trebali koristiti jedno ukoliko H2 antagonisti u uobičajenim dozama ne pomažu. Omeprazol se vjerojatno ne bi trebao koristiti jer je dokazana njegova škodljivost na laboratorijskim trudnim životinjama u visokim dozama. Dvojbe o uzimanju H2 antagonista i inhbitora protonske crpke najveće su tijekom prvog tromjesečja trudnoće kada i vrlo male doze lijekova mogu uzrokovati velike štete na plodu. Manja zabrinutost potrebna je tijekom drugog, a još manja tijekom trećeg tromjesečja jer je najkritičniji period razvoja djeteta već prošao. Metoklopramid (Reglan) se ne koristi često za liječenje GERD-a. Nije dokazana njegova škodljivost na laboratorijskim trudnim životinjama te se može koristiti tijekom trudnoće. Zbog njegovih neuroloških učinaka bi ipak trebao biti zadnji lijek izbora.
|
|
|
|