|
CallamityJane -> RE: Škripanje zubićima (24.2.2010 14:33:24)
|
evo ovde malo vise o tome...
Bruksizam - noćno škripanje zubima
Pod pojmom bruksizma podrazumijevamo škripanje zubima ili pretjerano stiskanje zubi bez svjesne kontrole. Stiskanje zubi tijekom dana najčešće je posljedica stresa, anksioznosti i psihičke napetosti. Škripanje zubima karakteristično se javlja noću tijekom spavanja. Znakovi i simptomi bruksizma nađeni su i u djece i u odraslih, no prema većini istraživanja u djece su oni tek prolazna pojava vezana uz rast i razvoj.
U većini slučajeva znakovi bruksizma su blagi i prolazne naravi. Kod manjeg broja ljudi oni mogu postati izraženi i dovesti do poremećaja u funkciji žvačnog sustava (temporomandibularnih poremećaja), oštećenja zubi i parodonta, tenzijskih glavobolja i drugih problema vezanih za stomatognati sustav.
Znakovi i simptomi bruksizma
Znakovi bruksizma su:
•snažno i čujno škripanje zubima – uglavnom noću
•trošenje cakline zubi znatno jače od normalnog
•neuobičajena oštećenja i pucanje cakline, ispuna i protetskih radova
•abrazija zubi s izlaganjem dentina neuobičajena za dob pacijenta
•traumatska oštećenja pričvrsnog sustava zuba i zubnog mesa
•mastikatorna oštećenja sluznice obraza – griženje sluznice
•osjećaj napetosti i umora u žvačnim mišićima – naročito u maseteričnim mišićima
Simptome s kojima se pacijent javlja, a vezani su uz bruksizam su:
•preosjetljivost zubi na dodir i druge podražaje
•osjećaj boli u uhu i oko područja čeljusnog zgloba (temporomandibularnog zgloba - TMZ-a)
•bol u žvačnim mišićima
•idiopatska orofacijalna bol – bol u licu bez očitog uzroka
•glavobolje – u slučajevima noćnog bruksizma one se javljaju u jutarnjim satima, dok u slučajevima dnevnog stiskanja zubi one budu tenzijskog tipa i posljedica su mišićne napetosti
Budući da se simptomi javljaju tek kod znatnijih oštećenja žvačnog sustava, znakovi kojih pacijent nije svjestan, najčešći su pokazatelj bruksizma.
Uzroci
Uzroci bruksizma nisu u potpunosti poznati. Iako se u prošlosti smatralo da je osnovni uzrok bruksizma nepodudarnost gornjeg i donjeg zubnog luka, odnosno malokluzija – novija istraživanja pokazuju da su stress, anksioznost i napetost osnovni uzroci većine oblika bruksističkih poremećaja. Ti etiološki čimbenici često su vezani uz zatomljeni bijes ili frustraciju te agresivne, kompetititvne i hiperaktivne tipove ličnosti. S obzirom na dob bruksizam se javlja u kasnoj adolescenciji pa sve do 40-ih godina. Iako je mnogim istraživanjima kojima su se namjerno stvarali malokluzijski uvjeti pokazano da okluzija nije primarni faktor u nastanku i razvoju bruksizma, ona još uvijek predstavlja značajan kontributivni čimbenik. U ostale kontributivne čimbenike ubrajaju se kofein, nikotin, kokain, amfetamini i slični medikamenti.
Etilogoija bruksizma u djece nešto je jasnija i vezana je uz procese rasta i razvoja, tj smatra se je posljedica nepodudarnosti između gornjeg i donjeg zubnog luka i predstavlja pokušaj „uštimavanja“ okluzije. Javlja se oko 5 – 6 godine života djeteta i uglavnom je vezana uz mliječnu denticiju. Neka posebna stanja poput mentalne retardacije utječu na značajniju pojavnost bruksizma u djece.
U odrasloj dobi bruksizam može biti vezan uz Huntigtonovu bolest, Parkinsonovu bolest ili se javlja kao posljedica uzimanja lijekova koji djeluju na psihu i antidepresiva.
Dijagnostika
Dijagnostika uključuje klinički pregled žvačnog sustava gde posebnu pažnju treba obratiti na već navedene znakove koji se pojavljuju kod osoba koje pate od bruksizma. Svi navedeni znakovi ne moraju biti prisutni – već su uglavnom izraženi oni vezani uz komponentu žvačnog sustava koja je u tog pacijenta najpodložnija oštećenju. Npr. bruksist, doduše rijetko, može biti i osoba bez vidljivih oštećenja cakline, a sa značajnim bolovima u mišićima.
Pregled okluzije vrlo je važan kako bi se utvrdili čimbenici koj potpomažu nastanak i razvoj bruksizma. Iako znanstvena istraživanja nisu potvrdila ulogu okluzije kao primarnog čimbenika nastanka bruksizma – ona je ipak najznačajniji kontributivni čimbenik.
Detaljna anamneza, čak i zapažanja okoline, vrlo su bitni u identifikaciji dodatnih čimbenika koji utječu na bruksizam.
Dijagnostičke metode poput rendgenskih snimaka - ortopana ili statusa u retroalveolarnim snimkama, elektromiografije, digitalizirane analize okluzije i sl. mogu biti vrlo korisne u pronalaženju etioloških čimbenika koje je moguće eliminirati ili korigirati odgovarajućom terapijom. U pojedinim slučajevima preporuča se i dodatni specijalistički pregled otorinolaringologa, neurologa te psihijatra ili psihologa.
Terapija
Terapijski pristup uključuje nekoliko terapijskih modela: stomatološku terapiju, menadžment stresa, bihevioralnu terapiju i medikamentnu terapiju.
Iako okluzija nije glavni uzročni čimbenik iskustveno je poznato da problemi s okluzijom uvelike pogoduju nastanku i progresiji bruksizma. Stoga je primarna uloga stomatologa u asimptomatskih bruksista korigirati probleme s okluzijom. Složene korekcije okluzije primarno su specijalističko područje stomatološke protetike, no za potpuno riješavanje problema vezanih uz bruksizam ponekad je potrebna suradnja specijalista ortodonta, endodonta, parodontologa pa i oralnog kirurga. Okluziju je moguće korigirati selektivnim ubrušavanjem zubi, ortodontskim zahvatom ili rekonstrukcijom okluzalnih odnosa protetskim radovima. Svakom takvom zahvatu potrebno je pristupiti vrlo pažljivo i prethodno pomoću nagrizne udlage simulirati idelano stanje koje se nastoji postići. Tek kad reverzibilna terapija nagriznom udlagom pokaže rezultate može se pristupiti okluzijskim korekcijama. Materijali i metode koji se pri tome rabe moraju biti takvi da osiguravaju maksimalnu čvrstoću i omogućuju pravilnu distribuciju sila na okolne strukture. U slučajevima gdje korekcija okluzije nije indicirana, bilo zbog prevelike ekstenzivnosti samog zahvata ili umjerene izraženosti znakova i simptoma bruksizma postojeće stanje moguće je riješiti izradom tvrdih, rezilijentnih i semirezilijentnih udlaga.
Ostale terapijske metode kao npr. biofeedback, menadžment stresa i medikamentozna terapija primjenjuju se rijeđe i u suradnji sa stručnjacima drugih medicinskih specijalnosti
|
|
|
|