e_l_p_i
|
Znam da je ova tema već bila i zato se moderatorice nemojte jutiti na mene  Uglavnom, našla sam jedan zanimljiv članak o ovome problemu u časopisu Moja beba pa sam htjela to podijeliti sa vama jer vidim da ovdje ima dosta mama čije bebice imaju taj ili sličan problem sa kukićima, a i ja sam jedna od tih mama. Da ne duljim, evo teksta u cijelosti.
DISPLAZIJA KUKOVA
Eventualne poteškoće s razvojem kukova novorođenčeta treba rješavati što ranije, prije navršene prve godine života kako bi se spriječio razvoj daljnjih malformacija
Zdjelično-bedreni sustav najveći je u našem tijelu i, bez sumnje, jedan od najvažnijih jer nam omogućava da hodamo, trčimo, plešemo...
Razvoj mišića, tetiva i sustava započinje u petom tjednu razvoja fetusa unutar maminog trbuha. Završno formiranje sustava događa se nakon porođaja, točnije kad dijete počinje samostalno hodati. Poslije rođenja glava bedrene kosti još nije okoštala, a čašica koja će je prihvatiti nije uvijek jednako dobro oblikovana. Nedovoljna razvijenost zglobne čašice
kuka koja može uzrokovati iščašenje naziva se displazija i dijagnosticira se u 5 do 20 posto slučajeva. Djevojčice imaju pet puta učestaliju displaziju od dječaka. Displazija je djelomično nasljedna, a osim genetskog faktora, tu su još neki rizični čimbenici za njezin razvoj:
* hormonski poremećaji majke tijekom trudnoće
* negativan utjecaj vanjskih čimbenika: pušenje, zračenje, nepovoljni ekološki uvjeti
* dijete se porađalo iz položaja na zadak
* oboljenja maternice, npr. miomi radi čega je dijete bilo u zgrčenom položaju
* mala težina djeteta pri rođenju (manje od 2,5 kg)
Nažalost, neki roditelji ne shvaćaju ozbiljnost displazije jer u prvim mjesecima ova dijagnoza ne stvara poteškoće pri kretanju. No posljedice nedovoljno ranog liječenja u najtežim slučajevima završavaju invaliditetom zbog kojeg dijete neće moći normalno hodati. Stoga je od izuzetne važnosti prvi pedijatrijski pregled u rodilištu, a potom pregled kod radiologa (radi ultrazvučnog pregleda kukova) i ortopeda (koji će preporučiti vježbe ili remenčiće ili aparatić za kukove). Na taj će način majka već u rodilištu dobiti detaljne upute za vježbe kukova i plan za sav daljnji tretman s djetetom. Stanje kukova te nalaz ultrazvuka i ortopeda upisuju se u zdravstvenu knjižicu djeteta. Jedna kopija tog rtg nalaza ostaje u majčinoj povijesti bolesti u rodilištu, a druga kopija ide u ured za državnu statistiku. Kad patronažna sestra dolazi babinjači u kućnu posjetu, ona već prema navedenom stanju kukova u knjižici daje majci savjete kako će dijete povijati i nadzire ju. Od nedavno su u prodaji prikladne abdukcione gaćice-pelene koje majci olakšavaju njegovanje djeteta. U njima dijete stalno ima poželjni optimalni položaj natkoljenica u odnosu na zdjelicu.
LIJEČENJE
1. Ukoliko je dijagnosticirana manja nepravilnost, dovoljna terapija će biti široko previjanje djeteta i korektivne vježbe pri prematanju.
2. Nešto teži slučajevi zahtijevaju ortopedsko pomagalo, tzv. Pavlikove remenčiće koji djetetove noge drže stalno razmaknutima. Bebini će se kukovi fiksirati u raširenom položaju nožica i u slučaju djelomičnog iščašenja remenčići se neprestano nose 6 do 8 tjedana. Svaka se dva tjedna remenčići otpuštaju kako bi se prilagodili bebinom rastu. Ovisno 0 razvoju zgloba, remenčići se mogu nositi i dulje (10 do 12 tjedana). Razvoj zgloba se provjerava ultrazvučnim pregledima. Nošenje remenčića mnoge roditelje baca u očaj jer svima je teško gledati dijete kako ne može slobodno micati nožicama. Strpljivost i puno ljubavi pomoći će svakoj obitelji da im vrijeme terapije što brže prođe, a djetetu svakako treba posvetiti puno pažnje i olakšati mu njegov put do zdravih kukova. Remenčići se ne preporučuju za dojenče starije od 8 mjeseci ako nije moguće uglaviti zglobnu glavicu ili ako liječnik ustanovi da roditelji nisu pouzdani.
3. U slučaju potpunog iščašenja ponekad će biti potrebno aplicirati i aparatić za kukove. Ima metalnu jezgru, a obložen je kožom ili mekim spužvastim materijalom. Roditeljima je jako odbojan.
4. U osobito teškim slučajevima dijete se hospitalizira kako bi se više sati dnevno stavljalo u specijalni položaj: tada se ugrožena nožica stavlja na udlagu koja se optereti utegom, kako bi se zglob kuka pokušao mehaničkom silom dovesti u funkcionalni položaj.
Za razliku od pravodobne terapije koja korigira poremećaj bez posljedica, terapija nakon prve godine nikad ne rezultira potpuno normalnom funkcijom i položajem zgloba. U razvojnoj displaziji koja se ne liječi na vrijeme, funkcija kuka je poremećena, nakon nekog vremena dolazi do propadanja zglobne glavice uslijed neodgovarajuće opskrbe krvlju. Uglavljivanje zglobne čašice vrši se specijalnim protezama i daljnji razvoj kuka je normalan.
Potpuno iščašenje kuka javlja se kod 1,5 novorođenčadi od 1000, a djelomično kod 9 od 1000.
KOME SE PREPORUČA UZV KUKOVA
Na ultrazvučni se pregled kukova upućuje novorođenčad za koju nakon kliničkog pregleda postoji sumnja na displaziju ili iščašenje kuka, kao i djeci sa sljedećim rizičnim čimbenicima:
- deformacija vrata ili stopala - porođaj na zadak
- razvojni poremećaj kuka u obitelji, osobito kod majke
DIJAGNOSTICIRANJE
* Imajući u vidu ozbiljnost bolesti, novorođenčadi se klinički pregledavaju kukovi još tijekom boravka u rodilištu. Hoće li liječnik uočiti eventualne otklone, ovisi o njegovu iskustvu, no ponekad ni to nije jamstvo da će se dijagnosticirati displazija. Najveći se broj displazija ili čak iščašenja kukova ipak otkrije mehaničkom manipulacijom prilikom pedijatrijskog pregleda u rodilištu, obično drugi dan po porodu. Kod sumnje na displaziju dijete se odmah šalje na ultrazvučni pregled. Ako je porođaj bio na zadak, tada svako dijete i bez kliničke sumnje ide na ultrazvuk. Isto se radi i u slučaju da je majka u djetinjstvu imala displaziju.
* Ultrazvukom se mogu otkriti i najmanje nepravilnosti u razvoju djetetovih kukova. Stručnjaci vjeruju da je dovoljno učiniti dva ultrazvučna pregleda do djetetovog 6. mjeseca života. Radi vrlo malog zračenja kod ove metode, savjetuje se prvi ultrazvuk učiniti već u rodilištu (3. ili 4. dan, a kasnije se ponavlja za šest tjedana. Kasnije se pretrage rade prema nahođenju ortopeda. Ukoliko se otkriju ozbiljnije poteškoće, kontrole trebaju biti učestalije.
* Osim ultrazvuka, u svrhu dijagnosticiranja problema s kukovima prije se koristilo rendgensko snimanje, ali zbog štetnog zračenja nije pogodno za djecu ispod godine dana. U vrlo rijetkim slučajevima, ortoped će zatražiti i radiološko snimanje kukova mlađeg djeteta.
Napisala: IVANČICA TARADE
Tekst preuzet iz časopisa Moja beba (MOJE DIJETE specijal)
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
