|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Zašto slušati babice

Ana Metikoš (Anne), 4.5.2010
Kako je na svijet došao Samuel...
Ključne riječi:

image
/11


Ujutro oko 8h kad sam se probudila primjetila sam da imam krvavi iscjedak. Počela sam se tresti, oblio me znoj – je li to to, hoću li uskoro vidjeti svog anđela. Odmah sam nazvala svoju ginekologicu i pitala je što da radim. Rekla mi je da bi iscjedak mogao biti od jučerašnjeg pregleda, sluznog čepa koji je izašao ili je porod krenuo. Savjetovala mi je da krenem u rodilište.
U miru sam se istuširala i uredila, provjerila jesam li sve spakirala, složila Petrine stvari jer smo nju vozili mojima. U autu sam počela osjećati trudove. Razmak im je bio oko 20 minuta. Ostavili smo Petru i krenuli u rodilište.

 
Došli smo gore oko 10:30. Malo smo čekali pred vratima. Pojela sam energetku čokoladicu i pila vode jer sam pretpostavila da mi unutra neće dati. Pregledala me doktorica kod koje sam dan prije bila u ambulanti (1 prst otvorena 8 dana pred termin). Rekla je da sam 4 cm otvorena, da sam u latentnoj fazi i da me puste da sve ide prirodno. Bila sam oduševljana! Dali su mi spavačicu i krevet. Spavačice im nisu više ružne bijele, nego šarene. Doktorica mi je rekla da hodam da se brže otvaram. I to mi je bilo super jer su mi s Petrom stavili ctg i satima sam ležala.

U 13 h mi je došao ručak. I to mi je bilo super jer sam bila gladna kao pas. Slobodno sam i mogla piti koliko sam htjela. Hodala sam dok me noge nisu zaboljele, malo legla i opet hodala.
U 15 h, kad sam ležala, u tudu mi je puknuo vodenjak. Točno sam osjetila da će puknuti. Osjećaj je bi kao da mi netko napuhava balon dolje. Škljocnulo je i zalila me topla tekućina. Na pregledu prije su mi rekli da imam puuuuno plodne vode, što se pokazalo istinitim.
Onda je krenulo kao torpedo. Trudovi su me jače boljeli, razmak im nije bio svakih 7 minuta, nego 4. Pregledali su me opet i rekli da sam otvorena 6 cm. Sljedilo je brijanje i klistir. Ništa strašno. Kad sam se ispraznila još sam malo hodala i ležala. Još su me malo ostavili u predrađaoni pa je babica došla po mene.

 
I stol u rađaoni je bio lijepi novi, plavi, sa rukohvatima. Omogućavao je neki poluležeći položaj u kojem sam bila. Sestra mi je dala plavu inekciju protiv bolova od koje mi se vrtilo. I pitala me hoću li je, nije me samo ubola kao s Petrom. Rekla sam da jer je intenzitet trudova bio brzo sve jači. Mogla sam i bez no eto, želiš si malo olakšati.Odmah je I MM došao u rađaonu u manduri i ohrabrujućim osmjehom. Dodavao mi je vodu, masirao me i brisao mi lice. Potsjećao me i da dišem, a ne tiskam. Puno mi je značio ondje.

Jako me iznenadilo kako sve brzo ide. To su i babice rekle – dugo na 4 cm, a sad ko metak. Začas sam bila 8 cm otvorena.
Sestra me pitala želim li na WC. Naravno, samo da ustanem i malo se istegnem! U tom odlasku do WC i nazad otvorila sam se još cm. Još mi je falilo 1 cm sa desne strane, a i beba je bila desno pa su mi rekl da legnem na desni bok, dignem nogu, držim koljeno i dišem. To mi je već bilo prilično teško jer su trudovi bili jaki, a kuk mi se kočio.
Nisam više mogla kontrolirati disanje i počela sam zvati babicu. Odmah je došla i pregledala me – potpuno otvorena. Došla je još jedna babica i doktorica i spremile se. Vratile su me na leđa, još mi malo podigle gornji dio stola i počele me voditi. Guza dolje, udahni, tiskaj, vuci naprijed rukama. Sve je išlo super. Kad je glavica počela izlaziti jako me peklo dolje pa su me nečim poljevali. Cijela glavica je izašla bez epiziotomije i da sam popucala.
E onda sam se malo izgubila. Sve tri su govorile u isto vrijeme. Glavica je pala na međicu i premda mi je babica rekla da se sad naslonim i dišem (da se malo koža rastegne) ja sisnula kao konj i jako popucala. Nisam znala je li više krivo meni, MM ili babicama. Tako je super išlo sve, a sad više posla njima i meni dulji oporavak. No što je tu je.
Ostatak tijela je samo iskliznuo. Malo su Samija obrisali mokrom tetrom i stavili mi ga na goli trbuh (kontakt koža na kožu). Gledala sam ga sva zbunjena. Nisam mogla vjerovati da je to to, da je to moje drugo dijete, da je porod gotov. Ništa me nije boljelo.

 
MM je bio sa nama i dok je posteljica izašla i dok su me šivali, što je isto novost. Malo sam ga gledala da se ne bi srušio, ali je bio hrabar. Tako smo bili zajedno skoro 1.5 h. Stavila sam ga na prsa i počeo je vuči kao lud. Stalno je stenjao pa smo se smijali i mi i babice u prolazu.

Činilo mi se da mi prejako curi pa je MM tražio doktoricu. Zbilja je bilo istina. Tako da su mi izvadili krv, dali 2 boce dripa da se maternica jače steže. Uveli su mi kateter da mi bude lakše. Tako su me nadgledali. Odjednom mi se jako počelo vrtiti. Sestre su odmah došle i ukosile mi stol da mi glava ide na dolje i dali su mi infuziju da malo dođem k sebi. Rekli su ako krvarenje ne stane da ću morati ne kiretažu – da je ostao dio posteljice, premda je doktorica rekla da je izašla cijela. Tad me ulovila panika. Mobitel mi je bio ispod stola i nisam mogla do njega. Tako sama sam sa suznim očima počela moliti i pjevušiti. Kad su me opet pogledali krvarenje je bilo u normalnim okvirima. Tada su mi opet uveli kateter zbog sve tekučine koju su mi unjeli u organizam. To nije bilo ugodno, ali sam si mislila, bolje i to  nego da se odmah moram dizati kad dođem.
Konačno su me, 4 sata nakon poroda, pustili na odjel babinjača. Do onda sam bila u rađaoni.
Kad smo došli Samuel me već čekao budan i gladan. U sobi sam bila u 21 h – 13h nakon krvavog iscjetka. Bila sam sretna što su mi dali infuziju jer sam fulala večeru.

 
Dani u bolnici bili su mi dobri. Od kad sam rodila Petru rodilište Sveti Duh dobilo je status Bolnica prijatelj djece. Bilo mi je tako smješno gledati isto osoblje kako radi totalno drugačije u samo dvije godine. Svi su prošli tečajeve dojenja i zbilja su potpora u tom pogledu. Bebe su 23 h sa majkama, a u ovaj jedan sat ih pregledaju, okupaju i što već trebaju. Ja sam uzela sve za prematanje pa sam Samuela sama prematala. Sestre premataju pred tobom što je odlićna škola za prvorotke. Nije mi bilo naporno jer su bebe bile nonstop s nama. Uživala sam da je Sami samnom, da ga mogu hraniti i prematati kad mislim da treba, što ga ne odnose i donose svog uplakanog. Prije smo se ušaltali jer smo imali i to vrijeme u bolnici. Svi su pozitivni, nasmješeni, uslužni kad nešto trebaš. Zbilja za svaku pohvalu.
 
I poslje poroda sam dosta krvarila i to je trajalo i dok sam došla doma, što sam bila aktivnija bilo je jače. Da sam samo onih par sekundi bila prisebnija i da sam poslušala babicu to se ne bi dogodilo. Slušajte babice, zbilja vam mogu olakšati i porod i skratiti vrijeme oporavka. Mnoge mi prijateljice nisu rezane, niti su popucale i već su u rodilištu sjedile, manje su krvavile, prije su vratile snagu...

 

 Petra mi je došla u posjete drugi dan i ljutila se na mene. Meni suze odmah došle na oči. Pripremali smo je i puno s njom pričali o braci i što nas sve očekuje. Nije me niti pogledala. Malo sam je pustila i onda je pitala je li ona moja srećica. Rekla je da je i zagrlila me.

Kad smo došli kući imala je faze uzbuđenja, straha, razdraganosti, usamljenosti. Njoj je vjerojatno rođenje Samuela najveća promjena. Sada mjesec dana poslje još se svi privikavamo, ali se mir vratio u kuću. Svi se posvećujemo svima i radimo novi ritam naše obitelji u četvero.

Razlika između moja dva poroda je zbilja mnogo, više nego sam mogla i zamisliti. Sve mi je išlo puno brže. S Petrom sam rodila 8 h nakon puknuća vodenjaka, a sa Samuelom za 2h. Čak mi je pasao i drugačiji tip disanja – S Perom dahtanje, a sad sporo i duboko. Ovaj put sam osjetila pritisak na guzu što kod Petre nisam. I rad osoblja je bio drugačiji – sad su pustili da ide prirodno. Samuel je bio dulje samnom i već sam ga u rađaoni mogla staviti na prsa. Toliko razlika, a mislila sam: Drugi mi je put, sve znam! :)

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Donat Mg nagradna igra-2.pitanje!
10 dana, 5 dobitnica. Danas imate priliku ponovno osvojiti poklon paket Donat Mg-a. Kako osvojiti pročitajte u nastavku....
4
Donat Mg nagradna igra-5. i posljednje pit...
Danas imate priliku osvojiti poklon paket Donat Mg-a. Kako osvojiti pročitajte u nastavku...
4
Kako biti sretna?
Osmijeh otvara sva vrata. Budite ono što jeste, ne uspoređujte se sa drugima i budite se sa osmjehom na licu.
4
Sve što trebate znati o dm babybonus programu
dm babybonus program za bebe pruža podršku roditeljima koji imaju djecu do dvije godine starosti, u obliku korisnih savj...
4





Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, što biste učinili?

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!