/11 /11

Afrička poslovica kaže:"Potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete." Cijelo selo uključuje proširenu obitelj, bake, djedove ujake, ujne, sestre i sestrične, koji su unutar plemena međusobno povezani snažnim duhovnim, emocionalnim i biološkim vezama. Za suvremenu obitelj bismo mogli promijeniti poslovicu u: "Potrebno je cijelo selo kako bi u odgoju djeteta zamijenilo baku i djeda". I zaista, ako govorimo o privrženosti, brizi i predanosti koju pokazuju bake i djedovi prema svojim unucima, oni su za dječji emocionalni, mentalni i socijalni razvoj vredniji od cijelog sela, dadilja, jaslica i stručnjaka za djecu. Istraživanja su pokazala da je emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima druga po redu najsnažnija i najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prema roditeljima. Stoga bake i djedovi u odgoju djece predstavljaju najprirodniju zamjenu za roditelje.

Emocionalna povezanost baka i djedova prema unučadi počinje s ljubavlju na prvi pogled. S druge strane djeci je potrebno nekoliko godina da shvate da i njihovi roditelji baš kao i oni sami imaju svoje roditelje, da baka i djed također imaju svoje roditelje za koje im se čini da postoje oduvijek. Stoga su djeca za razliku od odraslih uvijek zainteresirana za priče iz njihove mladosti, posebno ih intrigiraju priče o njihovim roditeljima dok su bili djeca. Dobro je da i roditelji potiču bake i djedove da pričaju o tome sa svojim unucima.

PROČITAJTE JOŠ: Kada se baka i djed miješaju u odgoj

Inače su u odnosu na obiteljsku povijest bake i djedovi, a ne roditelji, djeci neprikosnoveni autoriteti. Djeca obožavaju pretraživati njihove ormare, škrinje, gledati stare fotografije, oblačiti se u njihovu odjeću te na taj način istražuju i upoznaju svoje korijene. Bez obzira na njihov stupanj obrazovanosti, uz čvrste emocionalne veze djeca rado i spremno uče od baka i djedova. Kad odrastu, čak se i ne mogu sjetiti tko ih je naučio peći kolače, plijeviti vrt, popraviti igračku, ali to rade na način na koji su ih naučili oni. Svojom aktivnom ulogom u odgoju djeteta obogaćuju i svoj i djetetov život. Posebno je njihova uloga od neprocjenjive važnosti u obiteljima u kojima oboje roditelja radi, odnosno u obiteljima samohranih i razvedenih roditelja.

No roditelji griješe ako baki i djedu prepuste vodeću ulogu u odgoju djeteta. U tom slučaju dijete razvija privrženost prema baki i djedu, pa kad roditelji dođu u situaciju da zbog nekih razloga (bolest, smrt), oni moraju preuzeti vodeću ulogu u odgoju djeteta teško će se snaći s djetetom koje se nije s njima identificiralo, koje dovoljno ne poznaju i s kojim nemaju čvrste emocionalne veze. Neki roditelji, posebno oni koji žive u istom stanu s njima, žale se da bake i djedovi udovoljavaju svakoj djetetovoj želji, u svemu mu popuštaju, ne dozvoljavaju mu da plače i previše se miješaju u odgoj djeteta. Toleriraju djetetu sve ono za što su njih kažnjavali kad su bili djeca. Na primjedbe roditelja da to nije dobro za djecu odgovaraju da svojim unucima žele pružiti sve ono što je njima u životu bilo uskraćeno.

Činjenica je da se bake i djedovi ponekad osjećaju nepotrebnima, odbačenima i neuvaženima od članova obitelji pa čine sve kako bi unuke što više vezali za sebe i na taj način se osjetili potrebnima i vrijednima. Poneka zaista idu tako daleko da ne dozvoljavaju roditeljima da djeci postavljaju granice, "štite ih" od roditelja, pozivaju se na svoje iskustvo i mudrost i nameću roditeljima svoje stavove o odgoju. U tim obiteljima često odlazi do konflikata između mlađe i starije generacije, a pri tome naravno stradaju djeca. Naime, djeca koja moraju testirati granice svakog člana obitelji (jer one nisu jasno postavljene) i nemaju jasne smjernice u odgoju postaju nesigurna, nervozna, zahtjevna i manipulativna. To sve ometa njihovu psihosocijalnu prilagodbu. Rješenje takve situacije je jedino u fizičkom razdvajanju roditelja s djetetom od bake i djeda. Ako je to nemoguće te moraju ostati živjeti zajedno, potrebno je da se svi članovi obitelji dogovore i prihvate činjenicu da su roditelj ti koji trebaju imati glavnu ulogu u odgoju djeteta i donositi svakodnevne odluke u odnosu na slobodne aktivnosti, postavljanje granica, vrijeme odlaska na spavanje i slično. No, dok roditelji rade, bake i djedovi donose odluke koje bi, naravno, trebale biti usklađene s roditeljskim odlukama i stavovima. Nije preporučljivo da bake i djedovi, dok čuvaju djecu, za svoju popustljivost pronalaze razloge da nisu oni ti koji trebaju odgajati dijete i plaše ga roditeljem ("Vidjet ćeš ti kad ti mama dođe s posla!"). Sve nesporazume i konflikte s unucima bi trebali rješavati odmah, a ne čekati da dođu roditelji od kojih se onda očekuje da budu suci i razrješavaju konflikte umjesto da se posvete djetetu, razgovaraju i igraju se s njim. Roditeljima se preporuča da i oni potaknu dijete, baku i djeda da sami razrješavaju nesporazume.

Roditelji bi također trebali voditi računa o tome da se bake i djedovi ponekad trebaju i odmoriti od djece, posvetiti se sebi, jedno drugome i svojim hobijima, osobito ako žive pod istim krovom s roditeljima i djetetom. Iako im provoditi vrijeme s djetetom predstavlja veselje, moramo voditi računa o tome da to ponekad može biti opterećenje. Zato je preporučljivo pitati ih o tome da li im odgovara da pričuvaju unučad i prihvatiti bez ljutnje njihovo ne.

Ako ne žive pod istim krovom s bakom i djedom, neki roditelji kad dođu s posla, često pošalju dijete baki i djedu kako bi imali više vremena za sebe i svoje poslove. Iako djeca možda to i ne žele, roditelji ih prisiljavaju da sve vikende i praznike provode s njima. Nije dobro da roditelji forsiraju odnos između unučadi i baki i djedova, već se preporuča dati djetetu priliku da razgovara ili piše baki i djedu i ohrabriti ga da ostane u kontaktu s njima zato što to želi, a ne zato što to mora.


www.hrabritelefon.hr