/11 /11

Sreću je iz djetetovog ponašanja lako prepoznati, ali tugu nije. Zato je važno, osobito dok dijete još nije naučilo govoriti, „čitati“ iz njegovih gesti. „Tješiteljsko ponašanje“ je pozitivno ako mu dijete pribjegava rijetko, jer znači da samo pokušava pronaći rješenje i osamostaljuje se od roditelja. Ono pak postaje negativno ako se zatvara u svoj svijet i ne pokušava osloniti na odrasle. Stoga je veoma važno znati koja su „tješiteljska ponašanja“ negativna, koja neutralna, a koja pozitivna.

Negativne utjehe

Zibanje glavom kao da dijete neprestano želi reći „ne“ nečemu ili nekomu, i samo se tako želi umiriti. Što učiniti: uzmite dijete u naručje. Prestane li zibati glavom, znači da je imalo potrebu za fizičkim dodirom.

Zibanje tijelom – u krevetiću, dok stoji četveronoške, dijete se ziba naprijed-natrag u ritimu što podražava lupanje majčinog srca dok je bilo u njenom trbuhu. Takvo se ponašanje može primijetiti od šestog mjeseca nadalje, a znak je tjeskobe i potrebe za maženjem. Što učiniti: uzmite dijete u naručje, mazite ga i nježno mu govorite.

Lupa glavom – dijete udara o rub krevetića i ne pokazuje znakove boli. Ponaša se tako jer je bijesno, nesretno ili živčano i samo sebe kažnjava. Možda pati zbog nedostatka prostora, osjeća se „zatvorenikom“ u krevetiću ili ogradici u kojima ga roditelji predugo ostavljaju. Što učiniti: Nemojte ga dugo ostavljati na jednom mjestu. Ne dozvolite da se dosađuje.

Siše jastučnicu ili okovratnik - plaši se da će biti napušteno. Najčešće se tako ponašaju djeca koja su tek krenula u jaslice, ili kada ih stavite da spavaju. Ukratko, kad su roditelji daleko. Sišući, dijete ima osjećaj da mu je majka blizu i osjeća se sigurnije. Što učiniti: ne ostavljajte dijete bez objašnjenja. Recite mu da idete samo do prodavaonice ili složiti ormar i da ćete se brzo vratiti.

Zadržava dah – mališan je naučio da će tako najlakše izazvati pažnju roditelja. Što učiniti: uklonite sve moguće uzroke napetosti ili straha. Ne prisiljavajte ga da diše pod svaku cijenu, čak i ako pocrveni, bez brige ne može se dogoditi ništa loše.

Sve trpa u usta – dok mu rastu zubi to je normalno, ali ponaša se tako dijete i poslije druge godine, znači da je nezrelo ili frustrirano obiteljskim odnosima i ambijentom. Što učiniti: posvećujte mu više pažnje.

Siše palac – poslije treće godine to nije prirodno.  Ukazuje da je dijete napeto, možda zbog nemirne obiteljske situacije. Sisanje palca daje mu sigurnost jer ga podsjeća na sisanje majčinih grudi. Što učiniti: neka u domu vlada mirna, ugodna atmosfera. Nikakve koristi nemate od zabrana jer će dijete postati napeto i imati  još veću potrebu da siše palac. Kako raste osjećat će se sve sigurnijim pa će samo prestati.


Neutralne utjehe

Grize nokte – dijete se dosađuje ili ne može odoljeti da ne pregrize izrasli nokat. Što učiniti: Ne korite ga jer će nastaviti gristi nokte iz prkosa. Pažljivo mu režite nokte pa neće imati što gristi.

Gura prste u usta – srami se (možda je reklo neku nepristojnu riječ). Što učiniti: nježno mu objasnite što je učinio krivo i kako da to izbjegava.

Gura prst u nos – kao maleno dijete, to je način da upozna svoje tijelo. Kasnije je to znak lošeg ponašanja, kojem pribjegava kad mu je dosadno i kad želi pažnju odraslih svratiti na sebe. Što učiniti: dajte u nešto (igračku, slikovnicu) što ga može zanimati.

Ne jede – ako ga mama hrani ispljune sve, hrane li ga tata, baka ili sestra, pojede sve s tanjura. Osvetoljubivo se ponaša prema majci baš kao i kad s obrokom proteže preko svake mjere, samo da bi mamu zadržalo što dulje uz sebe. Što je mama nestrljpljivija i nervoznija, to će dijete više odugovlačiti. Što učiniti: oboružajte se strpljenjem.


Pozitivne utjehe

Živo miče rukama i nogama, lupa šakama – veselo je, sretno dijete koje rado pokazuje svoje zadovoljstvo. Sretno je i kada razbije tanjur ili čašu – zvuk krhotina ga oduševljava. Što učiniti: okružite ga pomičnim, zvučnim igračkama na kojima može iživiti svoju radost. Nabavite plastične čaše i tanjure koje bez straha može bacati na pod.

Zena.hr