/21 /11

Mozaik knjiga nagrađuje svaku objavljenu ˝Porođajnu priču˝.

 KAKO PRUŽATI LJUBAV KOJA ISCJELJUJE – Vodič za roditelje

Harville Hendrix i Helen LaKelly Hunt

Način na koji odgajamo djecu uvelike govori o tome kako smo i sami bili odgajani. Shvatimo li tijekom interakcija s djetetom da nalikujemo na vlastitog oca ili majku, spomenuta spoznaja može nas potpuno obeshrabriti ili nam poslužiti kao motiv za preispitivanje neriješenih problema koje vučemo još od djetinjstva. Ova knjiga nudi jedinstvenu mogućnost za osobnu preobrazbu zahvaljujući kojoj ćete uspostaviti svjesnu i zdraviju vezu s djecom. 

Posjetite i saznajte što sve Mozaik kniga nudi, na njihovoj službenoj Facebook stranici.

_____________________________________________________________________________________________________________

Ringerajin korisnik: tajci36
Datum: 26.07.2011.
Vrsta poroda: prirodni porod (inducirani)
Broj dana u rodilištu: 4
Rodilište: Splitsko
Ocijena rodilišta: 5
Komentar ocijene: prekrasno uređen i opremljen odjel, čist, uredan, sterilan. Osoblje ljubazno, uslužno, vedro, spremno pomoći, odgovoriti na sva pitanja i nedoumice.

26.07.2011., 7:30 ujutro,  4. amnioskopija, 12 dana prenijela, ogromna, umorna, iscrpljena nesnosnim vrućinama i pitanjima susjeda i rodbine "pa zar još nisi rodila" :)

Doktorica mi na pregledu predlaže  da se porodim prije nego navučem neku infekciju (koja se lako dobije tako čestim pregledima, kontrolama, amnioskopijama!).

Nakon kratkog razgovora  i konzultacija s njom, presretna izlazim iz ordinacije i obavještavam muža da će danas postati tata!

Pregled je bio malo bolan, s obzirom da se nisam otvarala (prst otvorena zadnja 2 mjeseca) doktorica je izvela nešto što bi trebalo potaknuti otvaranje i trudove).

Dogovorile smo se da odem kući, otuširam se, najedem,  popijem kavu, psihički i fizički pripremim i da se vratim do 14 sati. Već na putu kući osjetila sam neobičnu bol u križima, kao u PMS-u i mojoj sreći nije bilo kraja!

Kako je vrijeme odmicalo, bol je bila sve češća i intenzivnija.  Oko 13:30 vratila sam se nazad u bolnicu. Gledam na sat svakih par minuta, šetam, ležim, šetam i oko 17h konačno je bio slobodan boks za mene !

Sva uzbuđena jedva čekam da se to konačno dogodi, da konačno uzmem svog anđelčića u naručje. Pregledava me doktor, ne otvaram se, trudovi su nepravilni, pita me želim li se ja danas poroditi ili da čekamo do sutra. Nisam više imala strpljenja, moj odgovor je bio da se iz rađaone vraćam samo sa svojom bebicom u rukama ili nikako.

Vodenjak su mi probušili i ostalo je samo čekati što  će se događati.

I dalje se nisam otvarala, te su mi dali drip. Trudovi odmah kreću, bol je strašna, ali šutim i trpim. Nakon sat vremena ja se i dalje ne otvaram,  bol postaje neizdrživa. Pojačali su mi dripi nakon pola sata bila sam otvorena 6 prsta .

Napokon porod je trebao početi. Bol je bila neizdržljiva, beba se povukla gore što je bilo još bolnije . Uz doktorove upute, nepravilnog tiskanja jedno vrijeme,  začula sam svog  malog mišića.

Prerezali su  pupčanu vrpcu,  suze su mi krenule niz obraz i nemogu dočekati da mi ga daju.

Savršen je , 3550g, 50 cm, crne kosice privio se uz mene i pokušava sisati.

Nisam  mogla prestati  od sreće.

Iz bolnice sam otišla s  24 šava, što vanjska, što unutarnja. Cijelu trudnoću odbijala sam slušati iskustva sa poroda, moj stav je bio: milijarde žena su rodile i preživjele, tako ću i ja, nemože biti tako strašno, ali drage moje, pripremite se, slušajte žene koje imaju iskustva, svaki savjet je dobrodošao, a psihička priprema je neprocjenjivo vrijedna!