|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 06.-12.11., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Nasilje na kompjutoru i televiziji

5.8.2013
Danas je razvoj tehnologije doveo do značajnih promjena u tradicionalnim socijalnim igrama. Djeca sve više vremena provode igrajući igre na kompjutoru ili Play-station ili pak gledajući televiziju.

image
/11


Danas je razvoj tehnologije doveo do značajnih promjena u tradicionalnim socijalnim igrama. Djeca sve više vremena provode igrajući igre na kompjutoru ili Play-station ili pak gledajući televiziju. Takav oblik igre, za razliku od igara koje su prije bile popularne, zahtijeva puno manje socijalnih vještina, ne omogućava fizičku aktivnost i kontakt među djecom i najčešće je individualan - čak i kada se djeca zajedno igraju pred kompjutorom, obično ta igra ide s ciljem da jedan gleda i čeka svoj red, dok drugi igra.

Kompjutorske igre djeci pružaju premalo mogućnosti da sama odlučuju, da koriste vlastitu maštu i fantazije ili stvaraju vlastita rješenja različitih problema. Većina igara (iako ne sve) ne potiču djetetovu osobnu inicijativu i kreativnost niti isprobavanje vlastitih ideja. Sve više igara uglavnom nudi nasilje kao instrument za prolaske nivoa i prikupljanje bodova ili života. Pritom se u igrama pojavljuju sve realnije i "živopisnije" scene nasilja i bogatiji izbori "istrebljenja" neprijatelja.

Duži boravak pred televizorom / kompjutorom / Play-stationom  upravo tim tehnološkim aparatima daje određenu ulogu u odgojnom aspektu kod djece, posebice ako djeca gledaju TV ili igraju igrice sami, bez roditelja. U Americi, koja je najveći konzument televizije i kompjuterskih igrica, djeca školske dobi provode i do 8 sati pred televizijom ili kompjutorom. U Hrvatskoj (na svu sreću) nije tako - podatci pokazuju da se radi o 2 - 4 sata u danu. No, koliko god televizija bila dobra „dadilja", pitam se koliko onda vremen adjeca provode s roditeljima, s braćom i/ili sestrama, te prijateljima u nekoj zajedničkoj aktivnosti.

S obzirom na ove podatke,  roditelji se pitaju kakav utjecaj boravak pred tim aparatima ima na njihovu djecu. Logičnim razmišljanjem, ako netko gleda nasilje, ponašat će se nasilno, ako gleda prosocijalno i brižno ponašanje, tako će se i ponašati.

Kada bi ova logika uvijek vrijedila, ne bi imali nikakvih problema, no ova veza, iako postoji, nije jednostavna i jednosmjerna - puno je još faktora koji utječu na vezu nasilničkog ponašanja i televizije ili kompjutora.

Činjenica je da djeca, kao uostalom svi drugi ljudi, uče i opažanjem. Ukoliko likovi u igrama imaju opciju nasilja za rješavanje nekog problema (a u većini akcijskih igara nasilje predstavlja praktički jedinu opciju) i put do cilja ili imaju opciju pretući ili ubiti nekoga tko im se suprotstavi (npr. ljude, vanzemaljce, životinje, čudovišta), djeca će naučiti da je takvo ponašanje jedno od mogućih načina rješavanja sukoba, pa postoji određena vjerojatnost da će ga upotrijebiti u rješavanju vlastitih sukoba s djecom ili odraslima. Ova vjerojatnost je to veća što djeca više vremena provode u takvoj igri, a manje u igri s drugom djecom gdje stječu odgovarajuće socijalne vještine i širi spektar vještina rješavanja sukoba.

Kad se govori o agresiji kao društveno neprihvatljivu ponašanju kojim se nanosi šteta ljudima i imovini, stručnjaci koji se bave dječjom psihologijom razlikuju biološke uzroke agresije (razina hormona, temperament i dr.), društvene i okolinske (obiteljski odnosi, mediji) te kognitivne (razumske).

Neki psiholozi za pojavu agresivnosti optužuju nekomunikativnost u obiteljskom okružju ili genetsku uvjetovanost. Psiholozi između ostalog tvrde da djeca poglavito uče ono što doživljavaju, odnosno da je količina agresivnog i nasilničkog što ga dijete pokazuje proporcionalna mjeri agresivnosti kojoj je ono od rođenja bilo izloženo u obitelji - kroz bilo koji medij (gledanje agresije kod bližnjih, na televiziji, kroz igrice, gledajući susjede, prijatelje...). U razvoju agresivnosti bitnu ulogu imaju i ideali s kojima se dijete, odnosno mlada osoba poistovjećuje i čije modele ponašanja preuzima.

Najcitiranije istraživanje vezano uz nasilje i televiziju je ono od A.Bandure kojeg je proveo 1960. godine. Eksperiment je izvršio s 96 djece iste dobi koje je podijelio ih je u pet skupina. Prva skupina je gledala stranu odraslu osobu koja se ponašala agresivno prema lutki. Druga grupa je prikazana ista scena odrasle osobe kako tuče lutku na televiziji. Trećoj skupini je agresivno ponašanje bilo prikazano u obliku crtanoga filma. Četvrta grupa je isti model ponašanja vidjela u obliku filmske scene, a peta skupina nije uopće imala nijedan model agresivnoga ponašanja - tzv. kontrolna skupina.

Nakon eksperimenta sve skupine bile su isfrustirane - nešto im je bilo zabranjeno (osim pete). Došlo se do spoznaje da je agresivno ponašanje bilo najveće u one djece kojima je model nasilja bio prikazan na televiziji (u obliku crtanoga filma).

L. Rowell Huesmann i L. David Eron istraživali su učinke posredovana nasilja na djecu u više država. Došli su do spoznaje da postoji veza između gledanoga nasilja i agresivnog ponašanja u dječaka i djevojčica. Ali su oni u svom istraživanju ukazali na važnu stvar - dječji stavovi o agresiji mogu doživjeti i pozitivne promjene, ako poslije gledanja agresije na televiziji ili na kompjutoru roditelji s njima razgovaraju i prokomentiraju viđeno.

Argumenti ZA


Važno je imati na umu da nisu sve kompjutorske igre negativne i štetne za razvoj djeteta. Postoji cijeli niz poučnih i zabavnih igara, koje mogu biti vrijedan medij za učenje i približavanje računala djetetu. Igre koje omogućavaju konstruiranje i istraživanje svjetova, rješavanje zagonetki, upoznavanje različitih kultura, odgonetanje "misterija" i stvaranje strategija, mogu poticati kreativnost, apstraktno mišljenje te razvijati vještine rješavanja problema. Postoji i cijeli niz poučnih paketa, osobito za predškolsku djecu, koji mogu pomoći u svladavanju nužnih vještina (npr. imenovanje, predvježbe čitanja i pisanja, računanja, razvoj perceptivnih sposobnosti). Uporaba Interneta može biti vrijedan način da dijete stječe nova znanja i spoznaje, širi interese i uči razlikovati bitno od nebitnog pri pretraživanju i izboru linkova. Interes za kompjutorske igre i računalnu tehnologiju često je predmet vršnjačkih razgovora, što može doprinijeti i djetetovom socijalnom razvoju kroz stvaranje vršnjačkih skupina sličnih interesa i izmjenu znanja i ideja.

Presudna je roditeljska uloga


Roditelji trebaju imati na umu da računalo ne predstavlja niti prozor u svijet niti jednooko čudovište. Njegovu korist i vrijednost odrediti će način na koji se koristi i sadržaj koji dijete putem njega prima. U tome veliku i važnu ulogu imaju upravo roditelji, koji mogu doprinijeti da računalo ima pozitivan utjecaj na dijete. Zato je važno da roditelj:

  • pomogne djetetu u odabiru poučnih i zabavnih igara,
  • odabere i provjeri kakvog su sadržaja igre kojima dijete ispunjava slobodno vrijeme te jesu li prikladne razvojnom nivou djeteta,
  • postavi granice u količini vremena koje dijete provodi za računalom,
  • ne dopusti da računalo postane dadilja i zamjena za vrijeme koje dijete treba provesti s roditeljima,
  • ima na umu da računalo ne može biti zamjena za vrijeme koje dijete treba provesti u socijalnoj igri s vršnjacima,
  • barem povremeno s djecom sudjeluje u igrama na računalu, pri čemu je važno s djecom razgovarati o nekim aspektima igara i pomoći im da razlikuju fantaziju igre od stvarnosti,
  • ne zaboravi da će on djeci uvijek biti najvažniji i najsnažniji model ponašanja kako bi učeći iz roditeljskih postupaka djeca naučila razlikovati dobro od lošeg.



Obiteljski centar Virovitičko - podravske županije

Kako ojačati imunitet i izbjeći prehladu?
Uloga imunološkog sustava jest štititi organizam od bakterija i virusa. U vrijeme prehlada i virusa tijelu je potrebna d...
4
Djeca i mobiteli
Za prvi mobitel uvijek ima vremena iako je važnije pitanje kako ga koristiti u funkciji razvoja i boljitka djeteta, a ne...
3
Autizam i doživljavanje svijeta
Ja imam autizam i ovako doživljavam svijet oko sebe...
3
Gripa
Pojavljuje se poglavito na sjevernoj polutki u zimskim mjesecima i ugrožava cjelokupnu populaciju, a posebno starije lju...
3


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:




Anketa

kojom rukom pišete?
troubled



lijevom (11%)

desnom (86%)

podjednako se koristim objema (3%)


Broj svih glasova: 63

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Sve najbolje!