Kod djece postoje različiti razvojni strahovi koji su normalni za određenu dob.

/11 /11

Grmljavina, mrak, vještice, čudovišta, duhovi i mnoga druga zastrašujuća stvorenja koja bi mogla živjeti u mračnom kutu sobe izazivaju strah u djece predškolske dobi.

Strah je jedan od osnovnih osjećaja, svojstven svakom biću, a specifičan je po tome što ima obrambeni karakter i evolucijski je iznimno važan. Kada dijete obuzme strah, ono se nastoji svjesno i nesvjesno obraniti od onoga što misli da mu je prijetnja.

Kod djece postoje različiti razvojni strahovi koji su normalni za određenu dob, a uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi. Funkcija straha u našem životu je omogućiti preživljavanje i izbjeći potencijalnu opasnost.

Djeca su maštovita i ponekad im je vrlo teško shvatiti granicu između mašte i realnosti. Neki strahovi javljaju se u određenoj dobi djeteta i povezani su s razvojnim fazama. Oni se javljaju i nestaju te su dio emocionalnog sazrijevanja djeteta.

PROČITAJTE JOŠ: Kako djetetu pomoći pobijediti strah od doktora

Pogledajte čega se djeca najčešće boje, ovisno od njihove dobi

Koji su najčešći dječji strahovi prema dobi djeteta:

do treće godine - strah od odvajanja od majke.

tri  godine - strah od ljudi, maski, strah od mraka, životinja, policajaca, lopova.

četiri godine - strah od glasnih zvukova: sirena, vatrogasac, strah od mraka, divljih životinja, strah od majčinog večernjeg izlaska.

pet godina - smanjuje se strah od ljudi, ali rastu stvarni strahovi od ozljeda, padova, pasa, kao i strah da se mama neće vratiti kući.

šest godina - vrlo plašljivo doba. Dijete se tada boji zvukova (zvono, telefon, neugodni glasovi). Strah od duhova, vještica, strah od toga da je netko pod krevetom, da će se izgubiti, strah od vode, vatre, groma, munje, strah od samoće, strah da će se mami nešto dogoditi. U ovom razdoblju djeca postaju hrabrija kada su u pitanju "ozbiljnije"ozljede, ali se boje trna, posjekotine, krvi.

sedam godina - strah od mraka, tavana, podruma, sjene, duhova, vještica. Javlja se i strah od špijuna, lopova, ljudi koji se kriju u ormaru, pod krevetom ... Većina strahova nastaje nakon strašnih priča, filmova, gledanja TV-a. Također, dijete se brine da ga ne vole, da će zakasniti u školu.

od osme godine - sve je manje dječjih strahova, a dijete se sve više boji realnih, opasnih stvari i situacija.

PROČITAJTE JOŠ: Djeca ne znaju što je strah

Roditelji djeci koja prolaze kroz razvojne strahove moraju pružiti potporu i ohrabrenje. Iako se dijete boji imaginarnih stvari, za njega je strah stvaran. Prvo i najvažnije je znati kako treba prihvatiti djetetov strah i reći mu “vidim i razumijem da se bojiš”. Ne smije se omalovažavati to što se dijete boji i treba mu dopustiti da se povuče od stvari koje ga plaše.

Dijete treba postupno izlagati njemu zastrašujućim situacijama, npr. ako se boji mraka, u sobu stavite lampicu. Podijelite s djecom svoje dječje strahove, pričajte puno i objašnjavajte im, čitajte, jer tako strahovi prestaju biti toliko strašni.