/11 /11

No isto tako, nosi i jako puno lijepih i ugodnih trenutaka, osjećaja, doživljaja...

Ono što ne olakšava cijeli taj „posao" je činjenica da trenutkom kada ženska i muška osoba postanu roditelji imaju svu silu očekivanja i sličica kako će to biti. Koje ponekad nisu realne. Koji su to mitovi o roditeljstvu, koje roditelji imaju, a (najčešće) ne stoje?

MIT:
Rođenje djeteta se spriječiti bračni brodolom.

ISTINA:
Iako se ponekad misli da će zajedničko odgajanje djeteta povezati bračne partnere, činjenica je da se time odgovornost za odnos odraslih ljudi prebacuje na mala leđa novorođene bebe. Odnos se radi u dvoje - odnos mame i tate je odnos mame i tate. Odnos mame i djeteta, je odnos mame i djeteta, i ništa što tata ili netko treći tu napravi neće moći niti poboljšati niti pretjerano pogoršati taj odnos. Dijete može biti tema o kojoj roditelji mogu razgovarati, kada presuše sve druge teme, ali puno češće ono postaje kamen spoticanja. I razlog novih svađa. Ako odnos roditelja ne valja, odgovornost za popravak tog odnosa je na roditelju. A ne na malom djetetu koje se tek treba roditi.

MIT:
Dijete se odgaja instinktivno, ne treba za to nikakvo znanje.

ISTINA:
Majčinski instinkt ne postoji. Ako gledamo ugrubo, instinkti su ponašanja karakteristična za neku vrstu, koja su automatska i koju imaju svi pripadnici neke vrste. Ali nemaju sve žene čak ni želju za majčinstvom. Ili nemaju sve mame u osnovi svojih ponašanja brižnost i brigu za dijete - kako onda objasniti zanemarivanja i zlostavljanja djece? Ukratko, majčinski instinkt ne postoji. Ono što se proglašava majčinskim instinktom je zapravo mogućnost da se majka (ili otac, potpuno je svejedno) uskladi s djetetom, prati ga što mu dijete želi reći, na što svojim ponašanjem ukazuje. A da bi bili usklađeni sa svojim djetetom morate provoditi vrijeme s njim, i više od svega slušati ga.
Kako smo svi u odgoju djece "novi", uvijek je dobro pročitati koju knjigu i članak o odgoju djece. Znanja ovdje dosta dobro dođu - da proširite svoje vidike, da vidite kako drugi razmišljaju o odgoju, da vidite kako su drugi pristupili nekoj poteškoći koju vi sad imate sa svojim djetetom... Znanja su kao obrok poslužen na švedskom stolu - ima toga mnogo, da ne ostanete gladni morate nešto pojesti. A što će to biti, odlučit ćete Vi prema svojim željama. Tako i sve savjete iz svih stručnih knjiga o odgoju uzimajte onoliko koliko Vam baš sada paše. Zapamtite neke stvari, neke primjenite, a neke zaboravite - sve u skladu s Vašom osobnošću i osobnošću Vašeg djeteta.

MIT:
Nauče li roditelji prave metode, mogu odgojiti dijete da bude onakvo kakvo oni žele.

ISTINA:
Potpuno netočno. Dijete nije glina, nije niti robot, pa ako stisnete prave gumbe, ono izvrši radnje i napravi ona ponašanja za koja ste ga programirali. Niti jedna metoda nije univerzalni recept kojim možete „umijesiti" savršeno dijete. Svako dijete rađa se kao jedinstvena osoba - s jedinstvenim potrebama, načinima njihova zadovoljenja, jedinstvenim temperamentom. Ne možete odabrati način odgoja i tjerati dijete da se prilagodi tome. Vi ste ti koji se prilagođavate djetetu - vašem unikatu. Vaše dijete je jedinstveno, živi u jedinstvenoj okolini, jedinstvenom vremenu, i nema toga pedijatra/psihologa/pedagoga koji može znati što upravo vašem djetetu sada treba. To najbolje zna roditelj, pod uvjetom, naravno, da su mu dijete i njegove potrebe bitne i važne. Ako imate osjećaj da djetetu nešto baš sad treba, ili da je djetetovo prkosno ponašanje samo prkos, a nema veze s nekim nezadovoljenim potrebama - vjerujte svojoj prosudbi. Nemojte pretjerano odgajati svoje dijete, živite s njim.

MIT:
Posao roditelja je učiniti da dijete bude uvijek sretno

ISTINA:
Posao roditelja je učiniti da dijete upozna život. A u životu ima situacija kada se ljutimo, kada smo uplašeni, kada smo neuspješni.... Pokušavajući uvijek staviti djetetu osmjeh na lice dobivate sljedeće - dijete neće upoznati niti jednu drugu emociju u okviru svog ranog odrastanja, te će situacija kada mu u vrtiću ili školi netko nešto ne da, ili kada mu vi kažete da nešto ne smije (npr. hodati po cesti) reagirati  na neprimjeren način. Činjenica je da će se Vaše dijete uplašiti, naljutiti, doživjeti neuspjeh - prije ili kasnije.
Ono što je bolje, je da dijete doživi situaciju neuspjeha kada ste vi blizu - tako da mu možete objasniti što je to, kako da se postavi prema neuspjehu, kako da počne iznova... Kada se naljuti na vas jer mu nešto ne date, da shvati da to nije ništa strašno. Ako nešto želi i ne može to dobiti, normalno je biti ljut (čudno bi bilo da je drugačije). Neka Vaše dijete bude ljuto uz vas - da mu objasnite da to nije kraj svijeta, i da ga i dalje volite. U stvarnom životu ljudi ne nose uvijek osmjeh na licu, ne treba ni Vaše dijete tako. Kada će se već ljutiti, neka se nauči ljutiti uz Vas, a ne bez Vas. Nemojte dijete pripremiti na nerealan život, nego na stvarne situacije koje će mu se ponekad desiti - u vrtiću, školi, u odnosima s vršnjacima... A svi znamo da uz puno smijeha, tu ima i suza, i nepravde, i neuspjeha, i straha i nelagode...

Ovo su samo neke rečenice koje ponekaduzimamo bez promišljanja, a vezane su uz roditeljstvo. Još neki mitovi slijede u narednom članku.

Imate li vi koji još mit, ili želite prokomentirati ovu temu javite se na e-mail: psiholog@obiteljstkicentar.hr

_________________________________________

Obiteljski centar Virovitičko - podravske županije