/11 /11

Komunikacija nije jednosmjeran proces. Postoje različiti načini kako komuniciramo, kako slušamo, kako govorimo.


Živjeti znači komunicirati

Komunikacija bračnih partnera temelj je bračnog odnosa. Bez komunikacije nemoguće je postići intiman odnos. Samo komunicirajući s drugima možemo izraziti svoje želje i potrebe.

Nejasna komunikacija često dovodi do sukoba. No,  unatoč ovako važnoj ulozi komunikacije, često zaboravljamo posvetiti više pozornosti tome kako komuniciramo, kako izražavamo svoje misli, želje, osjećaje, ali i kako sve slušamo druge.


Komunikacija u intimnim odnosima

Postoji snažna, univerzalna i trajna potreba i/ili želja među ljudskim bićima da stupaju u interakciju jedni s drugima i međusobno komuniciraju. (Harge&Dickson)

Iako intimni odnosi zahtijevaju najviše ulaganja, skloni smo zamijeniti slušanje svojih bližnjih koristeći pretpostavke kako unaprijed znamo njihove potrebe i želje. Često takvo svoje ponašanje potkrepljujemo govoreći kako je upravo to dokaz naše povezanosti, dokaz kako se međusobno dobro poznajemo. No, upravo podrazumijevanje (da znamo sve o partneru/ici) može se pretvoriti u zamku u kojoj se nakuplja nezadovoljstvo, osjećaj udaljenosti, osamljenosti, dojam da partneru nije stalo do nas.

Upravo zato je dobro podsjetiti se osnovnih načela komunikacije i vještina koje mogu doprinijeti boljoj komunikaciji s partnerom/icom.


Komunikacija i sretni brakovi

Istraživanje iz 2000. godine, autora Olson i Olson (provedeno na 21501 bračnih partnera) potvrđuje hipotezu o postojanju razlike u komuniciranju između partnera u „sretnim" i „nesretnim" brakovima. Tako u sretnim brakovima 90% partnera izjavljuje da nemaju problema u komuniciranju i 79% partnera izjavljuje kako partner/ica razumije njihove osjećaje.  U sretnim brakovima 96% partnera izjavljuju da lako izražavaju osjećaje prema partneru/ici.

Za jasnije komuniciranje, važno je prepoznati i razlike u načinu komuniciranja muškaraca i žena.

Istraživanje Olson i DeFrain-a iz 2003. godine.pokazuje razlike u komuniciranju u odnosu na spol. Razlike su prisutne u načinu govora. Na primjer, žene će tijekom govorenja držati kontakt očima, prikazivati neverbalne znakove (kimanje glavom), prekinut će aktivnost koju obavljaju kako bi slušale i  postavljati potpitanja. Za razliku od žena, muškarci govore malo. Često čine kratke stanke, naglo mijenjaju temu razgovora, govore dok ih se ne prekine.

Do nesporazuma između žena i muškaraca može doći i  iz  razlike u načinu komuniciranja. Kada žene govore o nekim osobnim problemima, one prvenstveno očekuju da budu pažljivo saslušane i da dobiju potvrdu svojih razmišljanja te razumijevanje. Za muškarce je karakteristično da odgovaraju na problem dajući informacije i nudeći savjet za rješavanje problema. Upravo iz ovih razlika kod muškaraca će se javiti dojam da žene samo pričaju o problemima  umjesto da raspravljaju o praktičnim koracima rješavanja, dok su za žene muškarci ti koji ne shvaćaju bit problema i nisu spremni potruditi se razumjeti ženu.
 

Predrasude o komunikaciji

Najčešće predrasude u komunikaciji jesu kako svi znaju dobro komunicirati i kako se komunicira isključivo riječima. Međutim za dobru komunikaciju jesu potrebne brojne vještine koje usvajamo i razvijamo tijekom života. S vještinama dobre komunikacije se ne rađamo. Komunikacija je proces koji se sastoji i od slušanja, a velik dio komunikacije čine upravo neverbalne poruke/znakovi (mimika lica, pokreti glavom, držanje tijela, glasnoća i sl). Tako će se poruka Dobro sam razlikovat ako ju kažemo spuštenih ramena, tiha glasa i onako u prolazu kada sa sugovornikom/icom ne držimo kontakt s očima, a odgovaramo osobi koja nas je upitala kako smo onako u prolazu od poruke Dobro sam! koju izgovaramo veselim glasom, podižući pogled s osmjehom na licu. Predrasuda je da komunikaciju možemo izbjeći na primjer šutnjom ili okrećući glavu. I to su neverbalne poruke kojima odgovarate sugovorniku/ici. Nemoguće je ne komunicirati ako se nalazite u istoj prostoriji.

Komunikacija nije uvijek namjerna. Kada nam je neugodno, iako ćemo možda i nastojati prikrit neugodnost riječima, rumeni obrazi, sramežljiv pogled otkriti će sugovorniku/ici naše emocije. Isto tako ako se ljutimo na partera/icu teško ćemo uvjeriti partnera/icu da nismo ljuti govoreći Ma sve je u redu glasnim i grubim glasom i izlazeći iz prostorije


Unaprijedite komunikaciju s partnerom/icom

Komunikacija s drugima počinje sa samim sobom

Dobra komunikacija postoji samo onda ukoliko netko čuje, sluša i razumije poruku. Dakle, za dobru komunikaciju osim vještine govorenja - sposobnosti jasnog izražavanja svojih misli, želja, ideja, od iznimne važnosti jesu i vještine slušanja. Za dobru komunikaciju s partnerom/icom potrebna je naša pozornost, čujene, razumijevanje i pamćenje.

Slušanje je  najčešće zanemarena vještina. Često se podrazumijeva kako se radi o mehaničkom procesu. No treba razlikovati čujenje od slušanja. Čujenje je fizički čin - primanje zvukova no, slušanje je dobrovoljna radnja koja se sastoji i od interpretiranja - davanja značenja onomu što smo čuli.

Asertivnost podiže samopouzdanje partnera i utječe na spontanost i opuštenost u odnosu. Asertivnu komunikaciju karakterizira potpuno otvoreno i neposredno izražavanje misli, stajalište i osjećaja povezanih s temom rasprave. Vježbajte s partnerom/icom koristiti Ja-poruke koje govore o vlastitim osjećajima  i pokazuju otvorenost prema partneru. Ti-poruke su optužujuće i onemogućavaju otvorenost i spontanost među partnerima. Ti-poruke narušavaju ravnopravan odnos među partnerima što je temelj svakog partnerskog odnosa.

Primjeri kako zvuče Ja-poruke u odnosu na Ti-poruke (poruke izvedene iz Sladović Franz, 2009):

U situaciji kada je djevojka ljuta jer je mladić zakasnio na dogovor:
Ti-poruka:
Stvarno si bezobrazan! Kako si to mogao opet napraviti. Uvijek kasniš. Misliš da imam vremena na pretek samo tebe čekati!

Ja-poruka:
Kada kasniš pola sata na dogovor, mislim da ti nije stalo do mene i dođe mi da se okrenem i odem. Želim da sljedeći put dođeš na dogovoreno vrijeme ili mi se javiš ako kasniš.

U situaciji kada otac uđe u sobu i zatekne sina kako gleda televiziju, a nije napravio ono što su se dogovorili:
Ti-poruka:
Kakva si ti ljenčina! I uz to si neodgovoran, uopće se ne mogu osloniti na tebe. Misliš da će se posao napraviti sam od sebe.

Ja-poruka:
Nisi pospremio garažu kako smo se dogovorili i sada ja ne mogu u njoj promijeniti gumu. Teško mi je što se ne mogu pouzdati u tebe. Molim te prestani gledati televiziju i sad pospremi garažu.

Dakle, umjesto poruke Spor/a si koristite Nestrpljiv/a sam. Umjesto Nikada mi ne pomogneš, recite Želim da se dogovorimo oko podjele poslova.

Razmislite za sebe kako se osjećate kada vam partner/ica uputi Ti-poruku, a kako se osjećate kada vam se uputi Ja-poruka.
Neka vas vaš odgovor potakne na odluku da radije koristite Ja-poruke i upamtite, da biste usvojili neku vještinu potrebno je vježbanje!

Ne posustajte ako se uhvatite da se vraćate "staroj navici" korištenja Ti poruke. Krenite od malih svakodnevnih situacija i vježbajte s partnerom/icom. Dogovorite se zajedno da ćete vježbati dobre načine komunikacije, razgovarajte o pozitivnim pomacima u vašoj komunikaciji i međusobno se podržavajte.

Ako imate pitanja o ovoj temi obratite se na socradnik@obiteljskicentar.hr.

Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije