Kako razvodu prethode nezadovoljavajući partnerski odnosi, nerijetko bivši partneri nastavljaju lošu komunikaciju, a u novonastaloj emocionalno zahtjevnoj situaciji njihov odnos je dodatno narušen. U takvoj situaciji bivši partneri teško razdvajaju partnersku od roditeljske uloge. Doživljavajući bivšeg partnera kao nezadovoljavajućeg u partnerskoj ulozi, imaju poteškoća u doživljavanju bivšeg supružnika kao roditelja u pozitivnom smislu. Teško ostaju prijatelji i dogovaraju se oko zajedničke djece. Umjesto da tijekom i nakon razvoda potiču zajedničku djecu na razvijanje odnosa s drugim roditeljem, prenose svoje negativne emocije i na djecu. Ukoliko je opisano ponašanje intenzivno ili traje dulje vrijeme bez poboljšanja, postoji visok rizik od uključivanja djece u odnos njihovih roditelja te izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima.U takvim situacijama često se roditelji natječu  „tko je bolji roditelj“. Nastojeći sebe prikazivati u što u boljem svjetlu roditelji često ističu lošije osobine drugog roditelja. Ovakvim postupcima zbunjuju djecu i vremenom narušavaju odnos djece s oboje. U takvim situacijama djeca svoju emocionalnu energiju troše na udovoljavanje svakom roditelju ponaosob, što im otežava emocionalni razvoj. Roditelji u razvodu često postavljaju dijete u sredinu dajući mu ulogu onoga koji prenosi poruke odraslih, tražeći od njega da čuva tajne ili da bude špijun u drugom domaćinstvu. Dijete se tada nađe u konfliktu lojalnosti prema roditeljima i nesigurno u procijenu koju svaki od roditelja ima o onom drugom. Ako jedan roditelj ponižava drugog roditelja pred djetetom, pola djeteta se osjeća poniženim. Sve to se odražava na djetetovo samopouzdanje i dobrobit te emocionalni razvoj.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba